Magistralni lijek je lijek koji se priprema u apoteci za pojedinačnog pacijenta na osnovu prepisanog recepta.
Galenski lijek se priprema u galenskoj laboratoriji apoteke u skladu sa propisima iz Farmakopeje, Recepturnog priručnika ili po nekim drugim propisima, a izdaje se u toj apoteci.
Farmakopeja je zbirka propisa za izradu lijekova, provjeru i potvrđivanje identiteta, provjeru i utvrđivanje čistoće i drugih parametara kvaliteta lijeka, kao i supstanci od kojih su lijekovi izrađeni.
Za svaki primjenjen lijek mora postojati opravdana indikacija.
Lijekovi mogu biti u obliku:
tableta, kapsula, dražeja – piju se sa malom ili velikom količinom vode, zavisno od uputstva;
oribleta, pastila – tope se u ustima;
lingvaleta – stavljaju se pod jezik i tope;
šumećih tableta – otapaju se u čaši vode i piju kao sok (efervete);
supozitorija – primjenjuju se isključivo rektalno;
vagitorija – isključivo za vaginalnu primjenu;
Pored toga, postoje i rastvori, kreme, gelovi, masti, sirupi, kapi, inhalacioni rastvori , sprejeva i praškovi.
Za pojedine oblike lijekova primjena je različita npr. postoje oralne kapi koje se piju sa ili bez vode, a postoje i kapi koje se ukapavaju u oko, uho, nos. Farmaceut u apoteci će vam objasniti kako da koristite lijek koji vam je ljekar preporučio ili prepisao.
Antibiotike treba upotrebljavati samo onda kada to ljekar odredi.
Potrebno je ispoštovati režim doziranja i interval terapije. Antibiotici su lijekovi koji se moraju uzimati u tačno određenim vremenskim intervalima npr. na 8 sati, na 6 sati, na 12 sati i dovoljno dugo (5 , 7, 10 dana) da bi doveli do izlječenja infekcije. Režim doziranja i dužinu terapije određuje ljekar, a farmaceut u apoteci po preuzimanju lijeka ponavlja uputstva ljekara. Komplikacije na djelovanje antibiotika se najčešće javljaju jer bolesnik ne uzima lijek u vremenskim intervalima kao je peopisano ili prestane sa uzimanjem lijeka nakon 2 do 3 dana, jer se osjeća bolje. U tim slučajevima bolesnik nije izliječen već samo zaliječen, pa se bolest javlja nakon nekoliko dana u težem obliku i sa komplikacijama. Tada je ljekaru teže da prepozna kliničku sliku bolesti i da preporuči drugi efikasniji antibiotik.
U slučaju da se pojavi alergijska reakcija na lijek, treba prestati sa upotrebom i javiti se ljekaru.
U slučaju blažih neželjenih rekacija (mučnine, osjećaja težine u stomaku, proliva) treba se posavjetovati sa ljekarom ili farmaceutom o nastavku terapije.
Prehlada je jedna od najučestalijih zaraznih bolesti u svijetu, predstavlja blažu virusnu infekciju gornjih disajnih puteva. Manifestuje se kihanjem, curenjem iz nosa, nadraženim ždrijelom i grloboljom, pojavom kašlja i glavoboljom. Najčešće prolazi poslije 5 do 7 dana bez povišene temperature.
Grip je virusno oboljenje slično prehladi, ali su simptomi jače izraženi i nastaju iznenada. Simptomi gripa su osjećaj hladnoće, malaksalosti, nagli porast temperature (39°C i viša), dugotrajna glavobolja, bolovi u mišićima, grlobolja i kašalj.
Postoje tri tipa virusa gripa: virus A, B i C. Virusi gripa se stalno mijenjaju te organizam ne može razviti imunitet. Virusi A i B izazivaju gripu sa izraženim simptomima koji često prerasta u epidemiju, dok virus C izaziva grip u blagom obliku, koja prolazi bez izraženih simptoma. Simptomi gripa najčešće nestaju poslije 7 dana, ali se mogu javiti i komplikacije kao što su upala pluća, bronhitis, upala srčanog mišića, sinusa, upala uha i zglobova.
Najbolji način prevencije protiv gripa je vakcinacija koja se provodi svake godine, a preporučuje se osobama starijim od 65 godina, odraslima i djeci starijoj od 6 mjeseci s hroničnim srčanim i plućnim bolestima, dijabetičarima, ženama koje planiraju trudnoću, te zdravstvenim radnicima.
Ukoliko ste alergični na neki sastojak vakcine ili trenutno bolujete od neke akutne bolesti, prehlađeni ste ili imate temperaturu, ne smijete se vakcinisati.
Pored toga:
-Izbjegavati kontakt sa oboljelim osobama;
-Provjetravajte i vlažiti prostorije u kojima boravite, naročito ako u njima borave i oboljele osobe;
-Redovno perite ruke, naročito poslije rukovanja ili poslije dodira sa predmetima koje je koristila bolesna osoba;
- Preporučuje se češća dezinfekcija radnih površina na radnom mjestu;
-Izbjegavajte dodirivanje nosa, očiju ili usta prljavim rukama;
- Ako kašljete ili kišete prekrijte maramicom nos i usta, a maramicu poslije upotrebe bacite u kantu za smeće;
-Izbjegavajte stresne situacije i dovoljno se odmarajte;
-U periodu povećanog broja oboljelih u vašoj okolini, izbjegavati masovna okupljanja;
-Unositi dovoljne količine neophodnih vitamina i minerala, ishranu obogatiti svježim voćem i povrćem;
-Upražnjavajte fizičku aktivnost 2-3 puta sedmično;
- Konzumirajte dosta tečnosti (vode ili čajeva);
-Redovno i dovoljno spavajte.
Ukoliko imate pojačanu sekreciju iz nosa ili vam je nos začepljen, koristite kapi ili sprejeve za nos, što češće se inhalirajte uz pomoć čajeva ili etarskih ulja kamilice, timijana, mente, eukaliptusa, bora.
Uzimajte dovoljno tekućine i toplih napitaka.
Ovlažiti prostorije u kojima boravite.
Kod jače izraženih simptoma preporučuje se mirovanje.
Povišenu temperaturu možete sniziti preparatima na bazi paracetamola, acetilsalicilne kiseline, ibuprofena koji uspješno ublažavaju i simptome glavobolje i bolova u mišićima.
Kašalj se liječi uzimanjem sirupa protiv kašlja ili za iskašljavanje (najčešće su biljnog porijekla) – u apoteci pored sirupa postoje i tablete, šumeće tablete te praškovi za izradu rastvora koji uspješno liječe simptome kašlja.
Oriblete i pastile koje se tope u ustima su odlično rješenje za blage bolove u grlu i nadraženo ždrijelo.
Uzimajte preparate vitamina C kao i druge multivitaminske kombinacije, te preparate za jačanje imuniteta npr. na bazi propolisa, ehinacee, cinka.
Antibiotici se ne koriste u liječenju prehlade i gripa jer su to virusna oboljenja i nikad ih ne uzimajte bez kosultacije sa ljekarom. U izuzetnim slučajevima, kad simptomi gripa prerastu u bakterijske upale pluća, sinusa i/ili uha vaš ljekar će uključiti antibiotik u terapiju.
Ako simptomi prehlade ili gripa traju duže vremena ili se pogoršavaju i pored uzete terapije (npr. povišenu temperaturu ne možete sniziti dva-tri dana, imate jake glavobolje, vrtoglavicu, mučninu, povraćate, ne možete se kretati) ili ste hronični plućni ili srčani bolesnik, obavezno se javite ljekaru kako biste izbjegli eventualne komplikacije koje mogu nastati usljed nepravovremenog liječenja.
Apoteke nude širok izbor preparata za prevenciju i liječenje prehlade i gripa. Kod pojave prvih simptoma javite se u našu najbližu apoteku i konsultujte farmaceuta koji će vas adekvatno posavjetovati i svakako preporučiti nešto iz dostupnog asortimana.
Hipertenzija je poznata i kao visok krvni pritisak
Krvni pritisak zdrave odrasle osobe iznosi:
-sistolni (gornji) 120mmHg
-dijastolni (donji) 80mmHg.
Arterijska hipertenzija je, po definiciji Svetske zdravstene organizacije, stanje u kome je gornji krvni pritisak povišen iznad 140 mmHg, a donji krvni pritisak iznad 90mmHg. Vrijednosti krvnog pritiska posmatraju se u periodu 1 do 3 nedjelje i tek onda ljekar postavlja dijagnozu.
Arterijska hipertenzija je bolest savremenog doba i smatra se da preko 30% ljudi boluje od ove bolesti. Nastanak bolesti dovodi se u vezu sa faktorima života modernog čovjeka kao što su povećan stres, gojaznost, konzumiranje hrane sa povećanim sadržajem soli i masnoća, smanjena fizička aktivnost, manjak sna, pušenje, konzumiranje alkohola, te upotreba lijekova. U preko 90% slučajeva uzrok nastajanja hipertenzije je nepoznat, a kod 10 % bolesnika ona je posljedica drugih bolesti kao što su oboljenja bubrega, poremećaj rada štitne žlijezde, oboljenje nadbubrežne žlijezde i dr.
Simptomi hipertenzije
Hipertenzija je bolest koja veoma često nema izražene simptome. Kod mlađih osoba mogu se javiti: znojenje, uznemirenost, brzo mijenjanje boje lica, hladne šake i stopala, lupanje srca i poremećaj sna.
Kod starijih bolesnika sa već postavljenom dijagnozom bolesti javlja se zujanje u ušima, jutarnje potiljačne glavobolje, lupanje srca, krvarenje iz nosa i vrtoglavice.
Organizam se vremenom prilagođava na visok krvni pritisak pa osoba živi s njim i ne osjeća simptome. Ipak, ovakvo stanje opterećuje srce i krvne sudove i ostavlja dugoročne posljedice na srce, mozak, bubrege i oči.
Komplikacije hipertenzije
Najčešća komplikacija akutne hipertenzije je moždano krvarenje (moždani udar, šlog).
Komplikacije hronične hipertenzije su: hronična bubrežna insuficijencija, stvaranje aneurizmi moždanih arterija i sljepilo. Hipertenzija može dovesti do napredovanja bolesti kao što je ateroskleroza.
Pri pojavi i učestalom ponavljanju nekih od navedenih simptoma neophodno je javiti se ljekaru, te otkriti pravi uzrok nastalog stanja , kako bi se pravovremeno odredila neophodna terapija ili mijenjale životne navike.
Kada postavi dijagnozu ljekar prvo sagleda faktore koji su doveli do hipertenzije.
Prvi korak u liječenju su nefaakološke mjere. One podrazumijevaju promjenu životnih navika koje su dovele do hipertenzije i usvajanje zdravijeg načina života. Primjena ovih mjera obuhvata:
-smanjenje tjelesne mase
-smanjen unos soli (do 2g dnevno) i masnoća
-fizička aktivnost (svakodnevne šetnje)
-prestanak pušenja
-prestanak konzumiranja alkohola
-zdravija ishrana
Drugi korak u liječenju su farmakološke mjere. One podrazumijevaju primjenu lijekova za sniženje krvnog pritiska. Izbor lijeka ili više lijekova za liječenje hipertenzije vrši ljekar na osnovu starosti bolesnika, vrste hipertenzije, zdravstvenog stanja bolesnika i drugih faktora.
Cilj terapije je dovesti krvni pritisak na normalne vrijednosti i spriječiti akutne komplikacije bolesti, a time i broj smrtnih ishoda bolest
Svakom bolesniku koji boluje od hipertenzije preporučuje se da vrši samokontrolu krvnog pritiska. Mjerenje krvnog pritiska treba da vrši u istim vremenskim intervalima u kućnim uslovima i da vrijednosti zapisuje. Da bi vrijednosti bile validne potrebno je poštovati nekoliko pravila:
-Mirovati 10 minuta prije mjerenja u sjedećem položaju.
-Skinuti usku odjeću sa ruke.
-Postaviti ruku na sto u visinu srca sa dlanom okrenutim na gore.
Prilikom svakog odlaska ljekaru treba ponijeti evidenciju o izmjerenim vrijednostima pritiska. Ove vrijednosti su važne ljekaru jer na osnovu njih , procjenjuje da li je arterijska hipertenzija kontrolisana, razmatra se uvođenje drugih lijekova i preporučuju se druge mjere.
Savjeti:
Redukovati tjelesnu masu, izbjegavati unos soli i masnoća, prestati pušiti, ne konzumirati alkohol, redovno šetati ili provoditi neku drugu fizičku aktivnost u skladu sa godinama i zdravstvenim stanjem.
Redovno uzimati terapiju (piti lijekove). U apoteci možete da nabavite dozatore (kutijice u koje možete da rasporedite svoje lijekove) pa se neće desiti da zaboravite popiti terapiju.
Vršiti samokontrolu krvnog pritiska. Hitno se javiti ljekaru ako vrijednosti pritiska naglo porastu iznad 200mmHg.
Glukoza u krvi služi kao energija za rad, rast i život organizma. Normalna koncentracija glukoze u krvi se kreće između 3.3 do 5.3 mmol/l, mjereno nakon perioda gladovanja od oko 10 sati.
Glukoza iz crijeva ulazi u krv, nakon čega dolazi do ćelija pod djelovanjem insulina. Međutim, ukoliko insulina nema dovoljno, glukoze u krvi će biti previše, a u ćelijama malo, tako da neće stvarati energiju. Tada nastupa šećerna bolest – dijabetes.
Vrijednost glukoze u krvi veći od 7,8mmol/lnakon perioda gladovanja ili 11,1 mmol/l 2 sata nakon davanja obroka bogatog šećerom ukazuje nam na hiperglikemiju.
Prvi znakovi su:
-suha usta i žeđ
-učestalo mokrenje
-umor, zamućen vid
-svrabež kože i sluznice
-crvenilo lica
Ukoliko nivo glukoze u krvi i dalje raste, simptomi su:
-miris acetona u dahu
-usporen rad srca
-produbljeno disanje
-poremećaj svijesti do kome
Postoje četiri vrste šećerne bolesti:
Insulin zavisni dijabetes (TIP 1): rijeđi oblik dijabetesa, koji se javlja kod mlađih, negojaznih osoba. Razlog nastanka je poremećaj u imunološkom sistemu. Kao posljedica stvara se sve manje insulina dok na kraju pankreas ne prestaje sa proizvodnjom. Liječenje je insulinom.
Insulin nezavisni (TIP 2) javlja se u gotovo 90% oboljelih dijabetičara. Praćena je povećanjem tjelesne težine. Insulin je rezistentan i ne može da održava normalnu koncentraciju glukoze u krvi. Tad dolazi do povećanja glukoze u krvi.
Gestacijski dijabetes se javlja u toku trudnoće. Važno je održavanje radi normalnog razvoja ploda.
Dijabetes koji se javlja u sklopu nekog oboljenja pankreasa, endokrinog sistema, stečenih ili urođenih oboljenja ili djelovanjem nekih lijekova.
Prvi znakovi su:
-suha usta i žeđ
-učestalo mokrenje
-umor, zamućen vid
-svrabež kože i sluznice
-crvenilo lica
Ukoliko nivo glukoze u krvi i dalje raste, simptomi su:
-miris acetona u dahu
-usporen rad srca
-produbljeno disanje
-poremećaj svijesti do kome
Postoje četiri vrste šećerne bolesti:
Insulin zavisni dijabetes (TIP 1): rijeđi oblik dijabetesa, koji se javlja kod mlađih, negojaznih osoba. Razlog nastanka je poremećaj u imunološkom sistemu. Kao posljedica stvara se sve manje insulina dok na kraju pankreas ne prestaje sa proizvodnjom. Liječenje je insulinom.
Insulin nezavisni (TIP 2) javlja se u gotovo 90% oboljelih dijabetičara. Praćena je povećanjem tjelesne težine. Insulin je rezistentan i ne može da održava normalnu koncentraciju glukoze u krvi. Tad dolazi do povećanja glukoze u krvi.
Gestacijski dijabetes se javlja u toku trudnoće. Važno je održavanje radi normalnog razvoja ploda.
Dijabetes koji se javlja u sklopu nekog oboljenja pankreasa, endokrinog sistema, stečenih ili urođenih oboljenja ili djelovanjem nekih lijekova.
Liječenje dijabetesa sprovodi se prije svega dijetom i fizičkom aktivnošću, koje se provode i u toku drugih faza liječenja. Opterećenje ne smije biti preveliko, već se preporučuju lagane šetnje. Zatim se uvode oralni antidijabetici. To je grupa lijekova koji pojačavaju izlučivanje ili djelovanje insulina, a uvode se u terapiju dijatebetesa TIP2. Posljednja faza liječenja je insulinom (kod svih oblika dijabetesa). Ovakvim načinom liječenja spriječavaju se komplikacije.
Prilikom liječenja je neophodno pravilno sprovoditi terapiju, jer može doći do pada glukoze (hipoglikemija) ukoliko se napravi predug razmak između insulina ili tableta do obroka. Simptomi se manifestuju: hladan znoj, blijeda koža, zamor, tremor, konfuzija, slabost, povećana glad, glavobolja i nervoza.
Jako je važno da se u svim fazama liječenja sprovodi dijeta i blagi fizički napor, te samokontrola glukoze, pravilno sprovođenje propisane terapije i redovna kontrola.
