SAVJETI

Lijekovi i šta treba znati o njima

Magistralni lijek je lijek koji se priprema u apoteci za pojedinačnog pacijenta na osnovu propisanog recepta.

Galenski lijek se priprema u galenskoj laboratoriji apoteke u skladu sa propisima iz Farmakopeje, Recepturnog priručnika ili po nekim drugim propisima, a izdaje se u toj apoteci.

Farmakopeja je zbirka propisa za izradu lijekova, provjeru i potvrđivanje identiteta, provjeru i utvrđivanje čistoće i drugih parametara kvaliteta lijeka, kao i supstanci od kojih su lijekovi izrađeni. (Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH, Sl.glasnik 58/08 str.60)

Za svaki primjenjen lijek mora postojati opravdana indikacija.

 

Šta treba znati?

Kada dođete u apoteku često se kao pacijenti susrećete sa različitim terminima koji većini ljudi ipak nisu poznati ili u potpunosti ne znaju njihovo značenje.

  • Zaštićeni naziv lijeka je naziv koji je odredila farmaceutska kompanija koja proizvodi lijek i on je pod patentnom zaštitom. Ukoliko isti lijek proizvodi više proizvođača, on će na tržištu biti zastupljen sa više zaštićenih imena.
  • Generičko ime lijeka je stari naziv za međunarodni nezaštićeni naziv lijeka odnosno aktivnu supstancu lijeka – INN i pokazuje pripadnost istoj farmakološkoj grupi, a može se podudarati i sa zaštićenim nazivom lijeka.
  • Potpuna paralela podrazumijeva da dva lijeka imaju istu aktivnu supstancu (isti INN), istu količinu te supstance, u istom su farmaceutskom obliku, a razlikuju se po pomoćnim supstancama i zaštićenom imenu i proizvođaču.
  • Postoje lijekovi koji se izdaju na ljekarski recept i lijekovi koji se izdaju bez ljekarskog recepta. Svi lijekovi koji se izdaju na ljekarski recept ne nalaze se na Pozitivnoj listi lijekova Fonda zdravstvenog osiguranja i takve lijekove pacijent kupuje uz ljekarski recept (termin privatni recept).
  • Lijekovi mogu biti u obliku tableta, kapsula, dražeja  – piju se sa malom količinom vode; oribleta, pastila – tope se u ustima; lingvaleta – stavljaju se pod jezik i tope; šumećih tableta – otapaju se u čaši vode i piju kao sok (efervete); supozitorija – primjenjuju se isključivo rektalno; vagitorija – isključivo za vaginalnu primjenu; rastvora, krema, gelova, masti; sirupa, kapi, inhalacionih rastvora i sprejeva, praškova. Za pojedine oblike lijekova primjena je različita npr. postoje oralne kapi koje se piju sa ili bez vode, a postoje i kapi koje se ukapavaju u oko, uho, nos. Farmaceut u apoteci će vam objasniti kako da koristite lijek koji vam je ljekar propisao, a za svaku neodumicu postavite dodatno pitanje.
  • Ako lijek ima oznaku Δ na pakovanju, to je trigonik -lijek sa mogućim uticajem na psihofizičke sposobnosti, te se prilikom korištenja takvog lijeka zahtjeva oprez kod upravljanja motornim vozilima i mašinama.
  • Ukoliko je ta oznaka ▲, trigonik – lijek sa snažnim uticajem na psihofizičke sposobnosti i prilikom uzimanja takvog lijeka, zabranjuje se upravljanje motornim vozilima i mašinama.
  • Ako je lijek označen paragrafom § smatra se opojnom drogom i izdaje se uz recept napisan u dva primjerka, sa oznakom kopija na drugom primjerku i sa naznačenim rednim brojem protokola knige evidencije izdatih recepata opojnih droga.

 

Savjeti

  • Ako dobijete lijek u obliku suspenzije ili miksture sa talogom, takav lijek prije upotrebe obavezno promućkajte (naznačeno na pakovanju).
  • Ono što pacijente najčešće interesuje jeste uticaj hrane na efikasnost lijeka. Danas, hrana ne utiče na raspoloživost većine lijekova u organizmu i njihovu efikasnost, i nije bitno da li ćete ih uzeti prije ili poslije jela. Za one lijekove kod kojih hrana utiče na resorpciju, farmaceut će naglasiti pacijentu kad da ih popije.
  • Ukoliko pijete više lijekova istovremeno, obavezno prilkom uvođenja novog naglasite ljekaru koji propisuje terapiju, kao i farmaceutu koji izdaje terapiju, koje lijekove još koristite, kako ne bi došlo do interakcije među lijekovima i ispoljavanja neželjenih efekata.
  • Uz svaki lijek dobijate uputstvo o njegovom korištenju, kao i podatke o interakcijama i neželjenim efektima. Razlikuju se očekivani i neočekivani neželjeni efekti. Kao što im i samo ime kaže, neočekivani neželjeni efekti se ne mogu predvidjeti. Proizvođač je obavezan navesti sve moguće neželjene efekte koji se mogu javiti kod korištenja tog lijeka, ali to ne znači da će se baš kod vas ispoljiti neki ili ijedan od njih, te ga potupno bezbjedno možete koristiti. Ukoliko primjetite bilo kakvu neuobičajenu rekaciju na lijek, npr. promjene na koži, bolovi u stomaku, dijareju, prestanite sa upotrebom lijeka i javite se svom ljekaru.
  • Lijekovi se čuvaju, ako drugačije nije navedeno, na suhom mjestu, zaštićenom od direktnog izvora svjetlosti na sobnoj temperaturi (do 25 °C). Izuzetak su lijekovi koji se moraju čuvati u frižideru ili pod posebnim uslovima, a za svaki lijek način čuvanja je naveden na pakovanju.
  • Lijekovi koji se izrađuju u dozama prilagođenim za djecu, uglavnom se izrađuju u obliku sirupa. Ukoliko se u liječenju dječje populacije mora upotrijebiti lijek kojeg nema na tržištu u dozi ili obliku koju bi dijete određenog uzrasta moglo uzeti (odojčad, djeca do 4 godine), u apoteci se izrađuju podijeljeni praškovi koji se uzimaju razmućeni sa malo vode.
  • Poseban oprez se preporučuje kod primjene lijekova u trudnoći jer su mogući štetni efekti na fetus. Preporuka je da se u prvom trimestru trudnoće uopšte ne primjenjuju lijekovi, ali to nije uvijek moguće. Međutim, uvijek postoje lijekovi koji se mogu primjeniti, jer ukoliko korist od primjene lijeka prevazilazi rizik iste, terapija se sprovodi. Ako ste u drugom stanju, ne koristite lijekove bez konsultacije sa svojim ljekarom i farmaceutom.

Samomedikacija je sve više prisutna, ali bez konsultacije sa  ljekarom ili farmaceutom u apoteci, ne treba započinjati liječenje, jer naizgled bezazlen zdravstveni problem, kao i na prvi pogled bezopasan lijek (npr. biljni preparati su u narodu poznati kao bezopasni, što nije tačno), mogu postati ozbiljan problem.

 

mr ph Vesna Todić

Antibiotici

 

Antibiotici su lijekovi koji se koriste u terapiji bakterijskih infekcija.

 

Otkriće antibiotika 20-ih godina prošlog vijeka mnogo je doprinijelo ukupnom zdravlju ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija navodi podatak da su antibiotici produžili životni vijek  ljudi za 10 godina.

 

Uzročnici infekcija

Bakterije su mikroorganizmi koji žive u vazduhu, vodi, zemlji ali i u ljudima, životinjama i na biljkama.

Bakterije imaju svoju ulogu u prirodnom lancu, npr. bakterije u crijevima pomažu varenju hrane i normalnoj peristaltici crijeva. Međutim, ako se nađu u sredini gdje nije njihovo prirodno stanište mogu prouzrokovati infekcije (upale) i dovesti do ozbiljnih oboljenja kao što su: upala grla ili uha, upala pluća, meningitis,  urinarne infekcije i infekcije rana. Kada nastene bakterijska infekcija primjenjuju se antibiotici koji uništavaju bakterije i dovode do izlječenja infekcije.

Virusi su mikroorganizmi sitniji od bakterija, koji žive u vazduhu, vodi i zemlji. Nisu prirodni stanovnici ljudskog tijela; kada uđu u organizam nastanjuju se u ćelijama domaćina i dovode do virusne infekcije. Mogu uzrokovati bolesti kao što su prehlada, gripa, upale grla i uha, zarazne bolesti: ospice, rubeole ali i teška oboljenja kao što su virusni hepatitis ili SIDA. Antibiotici ne djeluju na virusne infekcije.

 

Principi pravilne upotrebe antibiotika

Da bi terapija antibioticima bila uspješna i racionalna potrebno je prije svega izabrati pravi antibiotik.

Idealno bi bilo da ljekar svaki put uradi antibiogram kada sumnja na bakterijsku infekciju .

Antibiogram se dobija tako što se biološki materijal sa mjesta infekcije (bris grla, uha, rane, urin, krv ili likvor) pošalje na analizu, pri čemu se ustanovi koji će antibiotik dovesti do izlječenja.

U mnogim slučajevima zbog težine bolesti nije moguće čekati nalaz antibiograma pa ljekar na osnovu stanja bolesnika i poznavanja najčešćih uzročnika bolesti i njihove osjetljivosti prepisuje antibiotik.

Pravilan izbor antibiotika predstavlja:

  • Izbor antibiotika prema kome je uzročnik najosjetljiviji
  • Određivanje efikasne doze lijeka
  • Način primjene antibiotika: oralno, intravenski, intramuskularno, lokalno
  • Dužina trajanja terapije

 

Rezistencija na antibiotike

Bakterije su živa bića koja imaju sposobnost da se prilagođavaju sredini u kojoj se nalaze i da razvijaju otpornost na faktore spoljašnje sredine. U prisustvu antibiotika one stvaraju odbrambene mehanizme na djelovanje antibiotika. Ova sposobnost bakterija da stvore otpornost na djelovanje antibiotika naziva se rezistencija. Rezistencija bakterija na djelovanje antibiotika je veliki problem u ljekarskoj praksi i zbog toga su neki antibiotici postali bezvrijedni.

Upravo zbog razvoja rezistencije na antibiotike, a ujedno i njihove velike važnosti u liječenju infekcija Svjetska zdravstvena organizacija neprestano apeluje na racionalnu upotrebu antibiotika.

 

 

Racionalna upotreba antibiotika

Pod racionalnom upotrebom antibiotika podrazumjeva se upotreba ovih lijekova u praksi samo u slučajevima kada je to:

  • medicinski opravdano
  • upotreba antibiotika na koji je uzročnik infekcije osjetljiv
  • u dozi i dužini terapije koja će dovesti do izlječenja

Neželjena dejstva antibiotika

Antibiotici su lijekovi koji imaju relativno malo neželjenih dejstava.

  • Alergija na antibiotik je najvažnije neželjeno dejstvo. Alergije se najčešće javljaju na peniciline i trimetoprim. Mogu biti blage kao što je osip po koži do vrlo teških (anafilaktički šok) pa i smrtnog ishoda. Na sreću, vrlo su rijetke. Alergija na jedan antibiotik može prouzrokovati ukrštenu alergiju i na druge lijekove iz iste grupe, pa je potrebno upozoriti ljekara na postojanje alergije.
  • Gastrointestinalni problemi:  pri upotrebi nekih antibiotika može se javiti mučnina, osjećaj težine u stomaku, povraćanje i proliv. Ljekar i farmaceut uvijek upozore pacijenta na mogućnost pojave ovih neželjnih dejstava.

 

 

Savjeti za pravilnu upotrebu antibiotika

  • Antibiotike treba upotrebljavati samo onda kada to ljekar odredi.
  • Potrebno je ispoštovati režim doziranja i interval terapije. Antibiotici su lijekovi koji se moraju uzimati u tačno određenim vremenskim intervalima npr. na 8 sati, na 6 sati, na 12 sati i dovoljno dugo (5 , 7, 10 dana) da bi doveli do izlječenja infekcije. Režim doziranja i dužinu terapije određuje ljekar, a farmaceut u apoteci po preuzimanju lijeka ponavlja uputstva ljekara. Komplikacije na djelovanje antibiotika se najčešće javljaju jer bolesnik ne uzima lijek u vremenskim intervalima kao je propisano ili prestane sa uzimanjem lijeka nakon 2 do 3 dana, jer se osjeća bolje. U tim slučajevima bolesnik nije izliječen već samo zaliječen, pa se bolest javlja nakon nekoliko dana u težem obliku i sa komplikacijama. Tada je ljekaru teže da prepozna kliničku sliku bolesti i da preporuči drugi efikasniji antibiotik.
  • U slučaju da se pojavi alergijska reakcija na lijek, treba prestati sa upotrebom i javiti se ljekaru.

 

U slučaju blažih neželjenih rekacija (mučnine, osjećaja težine u stomaku, proliva) treba se posavjetovati sa ljekarom ili farmaceutom o nastavku terapije.

 

mr ph Sanja Bućan

Prehlada i grip

Prehlada, jedna od najučestalijih zaraznih bolesti u svijetu, predstavlja blažu virusnu infekciju gornjih disajnih puteva. Manifestuje se kihanjem, curenjem iz nosa, nadraženim ždrijelom i grloboljom, pojavom kašlja i glavoboljom. Najčešće prolazi poslije 5 do 7 dana bez povišene temperature.

 

Grip je virusno oboljenje slično prehladi, ali su simptomi jače izraženi i nastaju iznenada. Simptomi gripa su osjećaj hladnoće, malaksalosti, nagli porast temperature (39°C i viša), dugotrajna glavobolja, bolovi u mišićima, grlobolja i kašalj.

 

Postoje tri tipa virusa gripa: virus A, B i C. Virusi gripa se stalno mijenjaju te organizam ne može razviti imunitet. Virusi A i B izazivaju gripu sa izraženim simptomima koji često prerasta u epidemiju, dok virus C izaziva grip u blagom obliku, koja prolazi bez izraženih simptoma. Simptomi gripa najčešće nestaju poslije 7 dana, ali se mogu javiti i komplikacije kao što su upala pluća, bronhitis, upala srčanog mišića, sinusa, upala uha i zglobova.

Mjere prevencije prehlade i gripa

  • najbolji način prevencije protiv gripa je vakcinacija koja se provodi svake godine, a preporučuje se svim osobama starijim od 65 godina, odraslima i djeci starijoj od 6 mjeseci s hroničnim srčanim i plućnim bolestima, dijabetičarima, ženama koje planiraju trudnoću te zdravstvenim radnicima.
  • ukoliko ste alergični na neki sastojak vakcine ili trenutno bolujete od neke akutne bolesti, prehlađeni ste ili imate temperaturu, ne smijete se vakcinisati.
  • izbjegavati kontakt sa oboljelim osobama.
  • provjetravati i vlažiti prostorije u kojima boravite, naročito ako u njima borave i oboljele osobe.
  • redovno prati ruke, naročito poslije rukovanja ili poslije dodira sa predmetima koje je koristila bolesna osoba; pranje posuđa koje se koristi ili dezinfekcija radnih površina na radnom mjestu.
  • ruke držati dalje od nosa i očiju; ako kašljete ili kišete prekrijte maramicom nos i usta, a maramicu poslije upotrebe bacite u kantu za smeće.
  • izbjegavati stresne situacije i dovoljno se odmarati.
  • u periodu povećanog broja oboljelih u vašoj okolini, izbjegavati masovna okupljanja.
  • unositi dovoljne količine neophodnih vitamina i minerala; ishranu obogatiti svježim voćem i povrćem.

Liječenje prehlade i gripa

  • ukoliko imate pojačanu sekreciju iz nosa ili vam je nos začepljen, koristite kapi ili sprejeve za nos, što češće se inhalirajte uz pomoć čajeva ili etarskih ulja kamilice, timijana, mente, eukaliptusa, bora.
  • uzimati dovoljno tekućine i toplih napitaka.
  • ovlažiti prostorije u kojima boravite.
  • kod jače izraženih simptoma preporučuje se mirovanje.
  • povišenu temperaturu možete sniziti preparatima na bazi paracetamola, acetilsalicilne kiseline, ibuprofena koji uspješno ublažavaju i simptome glavobolje i bolova u mišićima.
  • kašalj se liječi uzimanjem sirupa protiv kašlja ili za iskašljavanje (najčešće su biljnog porijekla) – u apoteci pored sirupa postoje i tablete, šumeće tablete te praškovi za izradu rastvora koji uspješno liječe simptome kašlja.
  • oriblete i pastile koje se tope u ustima su odlično riješenje za blage bolove u grlu i nadraženo ždrijelo.
  • uzimajte preparate vitamina C kao i druge multivitaminske kombinacije, te preparate za jačanje imuniteta npr. na bazi propolisa, ehinacee, cinka.
  • antibiotici se ne koriste u liječenju prehlade i gripa jer su to virusna oboljenja i nikad ih ne uzimajte bez kosultacije sa ljekarom. U izuzetnim slučajevima, kad simptomi gripa prerastu u bakterijske upale pluća, sinusa i/ili uha vaš ljekar će uključiti antibiotik u terapiju.
  • ako simptomi prehlade ili gripa traju duže vremena ili se pogoršavaju i pored uzete terapije (npr. povišenu temperaturu ne možete sniziti dva-tri dana, imate jake glavobolje, vrtoglavicu, mučninu, povraćate, ne možete se kretati) ili ste hronični plućni ili srčani bolesnik, obavezno se javite ljekaru kako biste izbjegli eventualne komplikacije koje mogu nastati usljed nepravovremenog liječenja.

Apoteke nude širok izbor preparata za prevenciju i liječenje prehlade i gripa. Kod pojave prvih simptoma javite se u našu najbližu apoteku i konsultujte farmaceuta koji će vas adekvatno savjetovati i svakako preporučiti nešto iz dostupnog asortimana.

 

mr ph Vesna Todić

Visok krvni pritisak – hipertenzija

 

Krvni pritisak zdrave odrasle osobe iznosi sistolni (gornji) 120mmHg, a dijastolni (donji) 80mmHg. Arterijska hipertenzija je, po definiciji Svetske zdravstene organizacije, stanje u kome je gornji krvni pritisak povišen iznad 140 mmHg, a donji krvni pritisak iznad 90mmHg. Vrijednosti krvnog pritiska posmatraju se u periodu 1 do 3 nedjelje i tek onda ljekar postavlja dijagnozu.

 

Arterijska hipertenzija je bolest savremenog doba i smatra se da preko 30% ljudi boluje od ove bolesti. Nastanak bolesti dovodi se u vezu sa faktorima života modernog čovjeka kao što su povećan stres, gojaznost, konzumiranje hrane sa povećanim sadržajem soli i masnoća, smanjena fizička aktivnost, manjak sna, pušenje, konzumiranje alkohola, te upotreba  lijekova. U preko 90% slučajeva uzrok nastajanja hipertenzije je nepoznat, a kod 10 % bolesnika ona je posljedica drugih bolesti kao što su oboljenja bubrega, poremećaj rada štitne žlijezde, oboljenje nadbubrežne žlijezde i dr.

Simptomi

Hipertenzija je bolest koja veoma često nema izražene simptome. Kod mlađih osoba mogu se javiti: znojenje, uznemirenost, brzo mjenjanje boje lica, hladne šake i stopala, lupanje srca i poremećaj sna.

Kod starijih bolesnika sa već postavljenom dijagnozom bolesti  javlja se zujanje u ušima, jutarnje potiljačne glavobolje, lupanje srca, krvarenje iz nosa i vrtoglavice.

Organizam se vremenom prilagođava na visok krvni pritisak pa osoba živi s njim i ne osjeća simptome. Ipak, ovakvo stanje opterećuje srce i krvne sudove i ostavlja dugoročne posljedice na srce, mozak, bubrege i oči.

Komplikacije hipertenzije

Najčešća komplikacija akutne hipertenzije je moždano krvarenje (moždani udar, šlog).

Komplikacije hronične hipertenzije su: hronična bubrežna insuficijencija, stvaranje aneurizmi moždanih arterija i sljepilo. Hipertenzija može dovesti do napredovanja bolesti kao što je ateroskleroza.

Liječenje hipertenzije

Kada postavi dijagnozu ljekar prvo sagledava faktore koji su doveli do hipertenzije.

Prvi korak u liječenju su nefarmakološke mjere. One podrazumijevaju promjenu životnih navika koje su dovele do hipertenzije i usvajanje zdravijeg načina života. Primjena ovih mjera obuhvata:

  • smanjenje tjelesne mase
  • smanjen unos soli (do 2g dnevno) i masnoća
  • fizička aktivnost (svakodnevne šetnje)
  • prestanak pušenja
  • prestanak konzumiranja alkohola

Drugi korak u liječenju su farmakološke mjere. One podrazumijevaju  primjenu lijekova za sniženje krvnog pritiska. Izbor lijeka ili više lijekova za liječenje hipertenzije vrši ljekar na osnovu starosti bolesnika, vrste hipertenzije, zdravstvenog stanja bolesnika i drugih faktora.

Cilj terapije je dovesti krvni pritisak na normalne vrijednosti i spriječiti akutne komplikacije bolesti, a time i broj smrtnih ishoda bolesti.

Kontrola arterijskog krvnog pritiska

Svakom bolesniku koji boluje od hipertenzije preporučuje se da vrši samokontrolu krvnog pritiska. Mjerenje krvnog pritiska treba da vrši u istim vremenskim intervalima u kućnim uslovima i da vrijednosti zapisuje. Da bi vrijednosti bile validne potrebno je poštovati nekoliko pravila:

  • Mirovati 10 minuta prije mjerenja u sjedećem položaju
  • Skinuti usku odjeću sa ruke
  • Postaviti ruku na sto u visinu srca sa dlanom okrenutim na gore

Prilikom svakog odlaska ljekaru treba ponijeti evidenciju o izmjerenim vrijednostima pritiska. Ove vrijednosti su  važne ljekaru jer na osnovu njih , procjenjuje se da li je arterijska hipertenzija kontrolisana, razmatra se uvođenje drugih lijekova i preporučuju se druge mjere.

Savjeti

  • Redukovati tjelesnu masu, izbjegavati unos soli i masnoća, prestati pušiti, ne konzumirati alkohol, šetati ili provoditi neku drugu fizičku aktivnost u skladu sa godinama i zdravstvenim stanjem.
  • Redovno uzimati terapiju (piti lijekove). U apoteci možete da nabavite dozatore (kutijice u koje možete da rasporedite svoje lijekove) pa se neće desiti da zaboravite popiti terapiju.
  • Vršiti samokontrolu krvnog pritiska.
  • Hitno se javiti ljekaru ako vrijednosti pritiska naglo porastu iznad 200mmHg.
mr ph Sanja Bućan

Alergije

U normalnim stanjima organizam ne reaguje na dosta vanjskih uticaja zato što ne predstavljaju prijetnju za organizam. Kod alergije je riječ o preosjetljivosti organizma i on burno reaguje na sve što prepoznaje kao strano.

 

Najčešće alergije su:

 

  1. respiratorne
  2. konjuktivitis
  3. kožne promjene
  4. alergijske reakcije na hranu

Respiratorne  alergije: Alergeni su grinje iz kućne prašine, polen trava korova i stabala. Manifestuje se problemima u respiratornom traktu. Alergijski rinitis je jedan od najčešćih alergija od kojeg oboljeva oko 15 do 30% populacije. Simptomi su kihanje, vodenasta sekrecija iz nosa, nosna opstrukcija, svrab očiju, nosa i grla. Veoma je važno razlikovanje alergije od prehlade, prvenstveno radi samog procesa liječenja.

Simptomi Alergija Prehlada
trajanje nekoliko sedmica ili mjeseci nekoliko dana
Iscjedak proziran, rijedak gust, neproziran
Kihanje učestalo povremeno
Kašalj učestal povremen
temperatura nema može se pojaviti

Alergijski konjuktivitis: Alergeni  su smog, dim, plinovi, UV i druga zračenja, dug boravak pred TV-om ili računarom. Simptomi su: hiperemija, eskudacija s edemom, pojačano izlučivanje sekreta, a subjektivi simptomi su svrabež, pečenje, osjetljivost na svjetlost (fotofobija) i osjećaj stranog tijela u oku. Jako je važno da se alergijska reakcija oka ne zamjeni s drugim bolestima, tako da je jedan od najvažnijih simptoma svrab i pečenje. Upala konjuktive (konjuktivitis) se može zamjeniti sa alergijom oka, ali simptomi se razlikuju prvenstveno u tome da su kapci ujutru slijepljeni i da postoji gusti sekret.

Kožne promjene nastaju uticajem alergena lokalnim djelovanjem (kreme, gelovi, dodir sa garderobom, metalom-pirsing, biljkama) i siptomi se manifestuju osipom na mjestu kontakta sa mogućnosti širenja i edemom.

Alergijske reakcije na hranu: Najčešći uzročnici su: koštunjičavo voće (kikiriki, orah, lješnik), mliječni proizvodi, gluten, paradajz, citrusi, jagode, ali i aditivi i konzervansi u hrani. Simptomi se razlikuju od samih alergena i organizma. Manifestacije variraju od blage iritacije do anafilaktičkog šoka: mučnina, povraćanje, proliv, bolovi u želucu, osip na koži ili ekcem, edemi (otoci).

Specifične grupe: trudnice, doilje, djeca, osobe koje su pod terapijom imunosupresivima moraju voditi računa kako o ishrani tako i izbjegavati izlaganje alergenima.

BEBE: doilje svojim mlijekom štite bebe tako što ne prenose alergene, već antitijela koji štite organizam djeteta sve dok se ne razviju sopstveni. Ako je beba pod visokim rizikom od pojave alergije (genetski faktor), najbolje je uvoditi čvrstu hranu nakon navršene jedne godine života; izbjegavati mahunarke, citruse, sokove; meso i proteinsku hranu uvesti tek nakon devet mjeseci, a kravlje mlijeko i bjelance nakon prve godine života.

Savjet:

 

  • Najvažnije je utvrditi da li je osoba alergična ili ne; zatim uvrditi uzročnike alergije, djelovati preventivno (izbjegavanje izlaganja alergenima) i na kraju sprovoditi terapiju na adekvatan način.
  • Koncentracija polena u vazduhu je najmanja rano ujutru, kad ne duva vjetar ili poslije kiše. Polen se može zadržati u kosi, garderobi, pa je neophodno da alergične osobe često peru kosu i ruke, provjetravaju prostorije kad nema vjetra, uklone ukrasno bilje i  nose sunčane naočale. Neophodno je ukloniti ambroziju oko mjesta stanovanja, koja je jedna od najčešćih uzročnika alergije.
  • Bitno je napomenuti alergije na sunce, koje se manifestuju od svraba, crvenila, osipa pa do opekotina i plikova. Korištenjem preparata sa visokim zaštitnim faktorom, izbjegavanje izlaganja suncu, kao i unošenje preparata kalcijuma (uz prethodu konsultaciju sa ljekarom ili farmaceutom) smanjuje se mogućnost drastične reakcije organizma i posljedica koje mogu nastati.
  • Jako je važno da osobe koje su alergične na ujed pčele, ose, stršljena ili na penicilin budu svjesni posljedica koje mogu nastati i da u što kraćem vremenskom periodu potraže pomoć ljekara.

Da bismo se zaštitili od alergije, kao i da bismo pravilno odreagovali ukoliko do nje dođe, neophodno je da se pridržavamo savjeta ljekara kao i farmaceuta.

 

mr ph Sanja Grubor

Dijabetes

 

Glukoza u krvi služi kao energija za rad, rast i život organizma. Normalna koncentracija glukoze u krvi se kreće između 3.3 do 5.3 mmol/l, mjereno nakon perioda gladovanja od oko 10 sati.

 

Glukoza iz crijeva ulazi u krv, nakon čega dolazi do ćelija pod djelovanjem insulina. Međutim, ukoliko insulina nema dovoljno, glukoze u krvi će biti previše, a u ćelijama malo, tako da neće stvarati energiju. Tada nastupa šećerna bolest – dijabetes.

Vrijednost glukoze u krvi veći od 7,8mmol/lnakon perioda gladovanja ili 11,1 mmol/l  2 sata nakon davanja obroka bogatog šećerom ukazuje nam na hiperglikemiju.

Prvi znakovi su:

  • suha usta i žeđ
  • učestalo mokrenje
  • umor, zamućen vid
  • svrabež kože i sluznice
  • crvenilo lica


Ukoliko nivo glukoze u krvi i dalje raste, simptomi su:

  • miris acetona u dahu
  • usporen rad srca
  • produbljeno disanje
  • poremećaj svijesti do kome

Postoje četiri vrste šećerne bolesti:

 

  1. insulin zavisni dijabetes (TIP 1): rijeđi oblik dijabetesa, koji se javlja kod mlađih, negojaznih osoba. Razlog nastanka je poremećaj u imunološkom sistemu. Kao posljedica stvara se sve manje insulina dok na kraju pankreas ne prestaje sa proizvodnjom. Liječenje je insulinom.
  2. insulin nezavisni (TIP 2) javlja se u gotovo 90% oboljelih  dijabetičara. Praćena je povećanjem tjelesne težine. Insulin je rezistentan i ne može da održava normalnu koncentraciju glukoze u krvi. Tad dolazi do povećanja glukoze u krvi.
  3. gestacijski javlja se u toku trudnoće. Važno je održavanje radi normalnog razvoja ploda.
  4. dijabetes koji se javlja u sklopu nekog oboljenja pankreasa, endokrinog sistema, stečenih ili urođenih oboljenja ili djelovanjem nekih lijekova.

Liječenje

Liječenje dijabetesa sprovodi se prije svega dijetom i fizičkom aktivnošću, koje se provode i u toku drugih faza liječenja.  Opterećenje ne smije biti preveliko, već se preporučuju lagane šetnje. Zatim se uvode oralni antidijabetici. To je grupa lijekova koji pojačavaju izlučivanje ili djelovanje insulina, a uvode se u terapiju dijatebetesa TIP2. Poslednja faza liječenja je insulinom (kod svih oblika dijabetesa). Ovakvim načinom liječenja spriječavaju se komplikacije.

Prilikom liječenja je neophodno pravilno sprovoditi terapiju, jer može doći do pada glukoze (hipoglikemija) ukoliko se napravi predug razmak između insulina ili tableta do obroka. Simptomi se manifestuju: hladan znoj, blijeda koža, zamor, tremor, konfuzija, slabost, povećana glad, glavobolja i nervoza.

Jako je važno da se u svim fazama liječenja sprovodi dijeta i blagi fizički napor, te samokontrola glukoze, pravilno sprovođenje propisane terapije i redovna kontrola.

 

mr ph Sanja Grubor

Odmor i putovanje

 

Lagano se primičemo ljetu i ljetnim godišnjim odmorima i većina nas svakako planira da slobodne dane iskoristi za putovanja. Koju god vrstu odmora odabrali, uvijek moramo predvidjeti šta je potrebno obezbijediti na vrijeme da bismo izbjegli situaciju da nam dugo očekivani odmor bude pokvaren.

 

Prvo što nam je bitno je da obezbijedimo udobnost u putu. Dosta ljudi u putu počinje da osjeća mučninu, napetost u želucu ili čak povraća u putu. Da bismo to izbjegli, preporučuje se uzimanje tableta koje su namijenjene smanjenju mučnine prilikom putovanja. Vrlo su korisne, bezbjedne, uzimaju se oko pola sata prije puta i djeluju bez obzira na način putovanja (vožnja automobilom, brodom, avionom…). Koriste se od 2. godine starosti djece, a dejstvo im traje 6 – 8 sati, što je dovoljno za većinu prosječnih putovanja. Ukoliko se ipak radi o osobi koja nije pristalica upotrebe lijekova, postoji i noviji metod, a to je tzv. narukvica protiv mučnine. Koristi se istovremeno na obje ruke, pravilnim postavljanjem na akupresurne tačke na zglobu šake, zatim pritiskom na određenim tačkama dovodi do otklanjanja simptoma nepodnošenja vožnje.

Sljedeće što je bitno je smanjiti mogućnost stomačnih tegoba. Pri tome se mora imati u vidu da se ti problemi mogu ispoljiti u vidu zatvora nakon dugotrajnog sjedenja i nekretanja prilikom putovanja, ali i u vidu dijareje ili uopšte problema sa stolicom, kao rezultat promjena uslova sredine i vode koja se unosi. Ovaj problem se u današnje vrijeme vrlo lako može prevenirati ili otkloniti,  jer je dokazano da je unošenje probiotskih kultura vrlo korisno za održavanje zdrave crijevne flore. Ovdje se  mogu odabrati različiti preparati sa više vrsta kultura, a najčešće upotrebaljavane su kapsule koje se uzimaju od 1 do 3 puta dnevno. Postoje i tablete za žvakanje ili bočice sa liofiliziranim suspenzijama probiotskih kultura. U većini slučajeva probiotici uzimani nekoliko dana prije i tokom putovanja zaustaviće mogućnost javljanja crijevnih tegoba.

Tokom ljetnih odmora, izloženi smo pojačanim sunčevim zrakama i zato treba da obezbijedimo adekvatnu zaštitu kože. Prije putovanja, mogu se uzimati preparati za lakše tamnjenje kože. Na taj način ćemo koži dati mogućnost da izbjegne pojavu crvenila, ali i postizanje ujednačenog tena. Zaštitne kreme za sunčanje trebaju upotrebljavati sve osobe, bilo da su svijetle ili tamne puti, kod svakog ponovnog izlaganja suncu. Tip puti će samo odrediti koji zaštitni faktor treba da se odabere, ali svako treba kožu da zaštiti kremom, mlijekom, losionom ili uljem.

Moramo imati u vidu da određene opekotine ipak mogu da se dese, pa je korisno za put pripremiti i neki od gelova za umirenje crvenila na koži. Uglavnom su to gelovi sa biljnim osnovama aloe ili hamamelisa, koji će prijatno rashladiti i ubrzati proces regeneracije kože.

Sve su češće pojave alergija i vrlo je teško sa sigurnošću utvrditi koji je pravi uzrok alergijskih simptoma pojedinaca. U svim životnim dobima je moguće da se po prvi put jave alergijske reakcije, bilo da su one ispoljene simptomima po koži ili na disajnim organima. Anthistaminici za oralnu upotrebu će vrlo brzo smanjiti alergijske simptome, a pri tome že pokazati minimalna neželjena djelovanja, pa je svakako korisno imati ih u vlastitoj putnoj apoteci.

Antipiretici su jako bitni, jer se povišena temperatura može javiti usljed nekoliko razloga i vrlo je česta u ovim situacijama. Zato moramo imati sa sobom odgovarajući, već isproban, antipiretik u vidu tableta, a za djecu obezbijediti isti u odgovarajućoj dozi po kilaži djeteta, u vidu čepića ili sirupa.

Pored navedenih lijekova i pomoćnih sredstava, na osnovu destinacije putovanja zajedno sa ljekarom ili farmaceutom možete se konsultovati oko dodatnih sredstava koje je potrebno ponijeti sa sobom na odmor, kako biste obezbijedili lagodan odmor i uživanje.

 

mr ph Vesna Đuričić

Pravilno njegovanje kože

 

Koža je najteži organ tijela i čini oko 16 % ukupne tjelesne mase. Sastoji se od epidermisa (površinskog dijela) i dermisa. Na osnovu debljine epidermisa određuje se debljina kože (tanka i debela). Ispod dermisa nalazi se hipodermis ili potkožno tkivo.

 

Uloga kože je da zaštiti organizam od spoljašnjeg uticaja, ali i od isparavanja velike količine vode.

Pored toga:

  • štiti  od djelovanja UV zraka i to melanin (pigment kože) koji se povlači iz dubljih slojeva kože i vrši blokadu  prodiranja zraka
  • zaštićuje od djelovanja hemijskih agenasa
  • mehaničkih povrijeda
  • uticaja mikroorganizama
  • temperature
  • ali ima i funkciju osjećaja dodira.

Dermis sadrži krvne kapilare, nerve, senzore za osjećaj dodira, žlijezde lojnice i znojnice, kolagen i elastična vlakna. Sam sastav kože kao i njegove osobine se razlikuju u zavisnosti od starosti, pola, genetske predispozicije, a samim tim i sama njega kože se razlikuje.

Da bismo pravilno njegovali svoju kožu bitno je da odredimo kojem tipu naša koža pripada:

suha:  tanka; lako puca; ljušti se i u mladosti se javljaju prve bore. Za ovakav tip kože neophodni su preparati koji imaju dosta masnoće i hranjivih sastojaka kao vlažnosti i to preparati sa ureom, maslinovim uljem, bademovim, shea maslom…

masna: pojačano je lučenje lojnih žlijezda; gruba je na dodir; sklona mitiserma i  manje se stvaraju bore. Preparati potrebni za njegu ovakve kože moraju sadržavati što manje masnoća i danas se uvode kreme-gelovi i emulzije koje imaju više vode nego masnoće.

kombinovana: masna T-zona (čelo, nos, brada) dok je preostali dio lica suh.

normalna: idealno vlažna; glatka na dodir i pore su jedva vidljive. Izbor preparata za njegu je dosta lakši u odnosu na druge tipove kože – potrebni su preparati koji imaju optimalan odnos masne i vodene faze.

osjetljiva: prozirna sa vidljivim kapilarima; potrebna je posebna kozmetika bez konzervanasa uglavnom sa terapijskim djelovanjem.

Proces njege je isti za sve, ali se razlikuje izbor sastava preparata za različite tipove kože.

Započinje:

  1. čišćenjem mlijekom,losionima i gelovima ; ne smiju isušivati kožu i uglavnom je potrebno da sadržavaju ulja koja blago djeluju; koriste se jednom dnevno (uveče)
  2. piling: skidanje orožalih slojeva kože i potrebno je raditi jednom sedmično
  3. maske: za vlaženje kože; za ishranu; protiv bora; iz kože izvlače toksine i višak masnoće
  4. kreme i emulzije za lice, koncentrati za područje oko očiju, predio dekoltea, serumi za hidrataciju i ishranu, sa anti-age efektom protiv celulita i strija.

Specifične grupe:

Koža beba još nije potpuno  razvijena i njena zaštita mora biti mnogo pažljivija, tako da se u prvom periodu života preporučuje njega sa vlažnom gazom, sapuni sa sintetskim tenzidima, kreme bez konzervanasa.

Pelenski osip se manifestuje crvenilom, svjetlotačkastim osipom na području pelena ili zadebljalom kožom prekrivenom gnojnim prištićima. Koriste se blagi antiseptici, na potpuno osušenu očišćenu kožu nanese se dječiji praškasti puder, kao i kreme koje su namjenjene za ovu upotrebu.

Atopijski dermatitis je najčešći tip dermatoza kod djece. Atopija znači genetski uslovljenu sklonost povećanju stvaranja IgE. Najčešće se javlja kod djece oko trećeg mjeseca života. Manifestuje se crvenilom, suhom i ispucalom kožom lica, vlasišta, stražnjem dijelu vrata i pregiba zglobova. U njezi ovakve kože bitno je izabrati kozmetiku koja je u potpunosti odgovarajuća: uljne kupke, kreme, mlijeko sa visokim sadržajem lipida, uree. Tek se u konačnoj fazi uzimaju preparati sa kortikosteroidima i to isključivo uz preporuku ljekara. Kod najvećeg broja djece simptomi nestaju oko pete godine života.

Trudnice moraju posebno povesti računa o njegi kože, te izborom sastava preparata. U trudnoći se mijenja hormonski status, što se odražava kako na sav organizam tako i na kožu. Svakodnevna njega se sastoji u uljnim kupkama, korištenjem preparata koji povećavaju elastičnost kože i spriječavaju pucanje kože (što masnije kreme, preparati protiv strija). Ne smiju sadržavati antibiotike, alkohole, salicilnu i voćne kiseline.

Osim njege kože bitno je pravilno odabrati preparate koji će spriječiti bolest odnosno pružiti zaštitu. To su preparati koji se mogu podijeliti prema različitim uticajima spoljašnjih faktora. Za zimsko vrijeme su potrebni jaki zaštitni faktori protiv hladnoće, vjetra i snijega. Za ljeto se preporučuju preparati sa zaštitnim faktorima i visokim sadržajem vode. Pored toga, preparati se preporučuju u zavisnosti od različitih situacija, kao npr. planinarenje, plivanje, voćnjaci, kao i rad u zatvorenim prostorijama.

Na kraju je neizbježno napomenuti da je za zdravu kožu bitna pravilna ishrana. Velike količine vode (osim kod rizičnih grupa), namirnice bogate vitaminima i mineralima su neophodne da bi koža bila zdrava , kao i sav organizam.

 

mr ph Sanja Grubor

Celulit

 

Celulit je naziv za pojavu koja se susreće kod velikog broja žena. Prisutan je istovremeno kako kod gojaznih, tako i kod mršavih osoba. Najčešće je lociran u području bokova, bedara, stražnjica, ali i na rukama na nadlakticama.

 

Celulit predstavlja povećanje volumena ćelija masnog tkiva ispod površine kože, odnosno, nastaje kao posljedica nepotpunog izbacivanja štetnih materija iz tijela. Tvari se skupljaju u dubokom dijelu kože u međućelijskim prostorima i  dolazi i do zadržavanja vode. Kao rezultat toga, sitni krvni sudovi ne mogu dovoditi hranljive materije tkivima, pa tkivo postaje neelastično, postepeno slabi tonus kože i stvaraju se manji ili veći otoci, koje vidimo kao neujednačen izgled kože, odnosno popularno rečeno, koža dobija izgled narandžine kore.

Faze nastanka celulita

Razlikuju se 4 stadijuma nastanka celulita:

1. Nakupljanje vode i masti u ćelijama kože.

2. Povećanje volumena ćelija koje uzrokuje pritisak na krvne sudove u okolini što dovodi do otežane razmjene materija u tkivima.

3. Smanjenje broja elastičnih vlakana u koži i  otvrdnjavanje površine kože.

4. Formiranje opipljivih čvorića u koži i početak upalnog procesa.

Prve tri  faze se mogu manje ili više uočiti, dok se četvrta faza odlikuje visokom izraženošću i nemoguće ju je ne primjetiti. Štaviše, u ovoj fazi, osim neprijatnog izgleda, mogu se  javiti bolovi na dodir prilikom pritiskanja zahvaćenog područja koji mogu stvarati otežavanje pri uobičajnim fizičkim aktivnostima.

Uzroci nastanka celulita

  • Hormoni – dok su žene sklone, muškarci su uglavnom pošteđeni problema sa celulitom. Razlog je prvenstveno hormon estrogen. U posljednje vrijeme se i kod nekih muškaraca primjećuje celulit, što se uglavnom tumači time što ishranom, naročito životinjskim namirnicama, niko nije posteđen određenog unosa hormona u organizam.
  • Genetske predispozicije -uprkos poštivanju svih pravila o „pravilnoj borbi sa celulitom” određene osobe imaju problema sa njim, pa se može govoriti o urođenoj sklonosti ka celulitu.
  • Tjelesna konstitucija, odnosno građa – sam odnos mase mišićnog tkiva u odnosu na ukupnu masu tijela. Ovdje se kao uzrok mora spomenuti i nedovoljna fizička aktivnost, pošto dovodi do smanjene mišićne zapremine.
  • Pušenje i unos štetnih materija koje se teško razgrađuju i dugo zadržavaju u tijelu.
  • Nepravilna ishrana i nedovoljan unos vode – masne materije, šećeri, nedovoljan unos biljnih vlakana će svakako povećati mogućnost stvaranja celulita, kao što će i povećan unos, a samim tim i protok vode, uticati na smanjenje stvaranja celulita.

Kako se riješiti celulita

S obzirom na gore navedene uzroke nastanka celulita, moramo prihvatiti činjenicu da se na neke od njih ne može uticati. Ohrabrujuće je da i dalje ostaju i oni uzroci na koje u velikoj mjeri možemo uticati. Navodimo sljedeće preporuke da bi koža zadržala prvenstveno zdravu građu, ali pri tome zadržala i privlačan izgled.

  • Povećati unos vode koliko je moguće. Dovoljan unos tečnosti će ubrzati razmjenu materija, odnošenje štetnih, a dospijevanje hranljivih materija u svim ćelijama.
  • Konzumirati  namirnice koje su lakše probavljive, a izbaciti suvišne masnoće i slatku hranu svesti na minimum.
  • U prehranu dodati namirnice za koje je dokazano da ubrzavaju izbacivanje suvišne tečnosti  i vrše detoksikaciju organizma.
  • Povećati fizičku aktivnost, sa kojom će se ubrzati svi metabolički procesi u organizmu. Većina fizičkih aktivnosti je preporučljiva, pa svako može da pronađe onu koja mu najviše odgovara. Pri tome se može odlučiti između plivanja, vožnje biciklom, trčanja, brzog hodanja… Bitno je redovno vježbanje u pravilnim razmacima, a ne nagla preopterećivanja mišića koja će dovesti do upalnog mišićnog procesa.
  • Primjenjivati anticelulitne tretmane u vidu gela, krema, ulja, maski.
  • Primjenjivati masažnu terapiju, kao mehaničkim procesom pritiskanja kože i potiskivanja suvišne tečnosti iz ćelija. Kombinovanje masaže sa djelujućim preparatima će svakako dati najbolje rezultate.
  • Utrljavanje preparata za povećanje tonusa kože, jer iako smo jednom riješili problem celulita, opuštena koža koja ostaje nakon toga može biti vrlo sklona vraćanju istog, pa se nakon tretmana celulita uvijek preporučuje da se radi na zatezanju kože.

U svakom slučaju, celulit može da predstavlja ozbiljan problem , jer on ne utiče samo na estetski izgled, već može da dovede do bolnih upalnih procesa i njegovo nakupljanje konstantno napreduje. Čak i kada je jednom riješen ili bar umanjen, to ne znači da je borba sa njim završena, jer se vrlo lako može vratiti u prvobitno stanje. Zato se mora prihvatiti činjenica da se konstantno prevenira njegov nastanak, a to podrazumijeva pravilnu ishranu, fizičku aktivnost i masaže.

 

mr ph Vesna Đuričić